NEDOPUSTIVO PONAŠANJE GLAVNE TUŽITELJKE Analitičari: Zagorka Dolovac pokazala da odgovornost polaže samo stranim centrima moći!
Odlazak vrhovnog javnog tužioca Zagorke Dolovac na sastanak sa ambasadorkom Nemačke u Srbiji Anke Konrad, održan na predlog nemačke ambasade, otvorio je pitanje kome je jedna od najvažnijih pravosudnih funkcija politički i institucionalno odgovorna - da li domaćim institucijama ili stranim diplomatskim adresama.
Kada se nosilac ovako važnog pravosudnog organa ne odaziva na pozive Skupštine Srbije, time izražava svoj politički stav, a taj stav sugeriše da se odgovornost ne polaže domaćim institucijama, već nekim drugim centrima uticaja, upozoravaju sagovornici Kurira.
Signali i uticaj
Pravnik Aleksa Grubešić ocenjuje za Kurir da je pomenuti sastanak nastavak nedopustivog ponašanja vrhovne javne tužiteljke u Srbiji, jer ona uporno odbija da sarađuje sa institucijama svoje države.
- S druge strane, vidimo da se rado odaziva na pozive nekih međunarodnih faktora. Videli smo da se nije pojavila pred poslanicima Skupštine Srbije, a malo-malo odlazi u razne evropske institucije, iz čega se može sagledati odakle idu signali za njeno delovanje u Srbiji. Dakle, dolaze upravo iz tih centara! Indikativno je kako se neke stvari odvijaju u Srbiji, kako se pojedini slučajevi ostavljaju, tužilaštvo ne obavlja adekvatno istrage, ne procesuiraju se pojedine osobe... Vidi se kontinuitet njene bliske saradnje s međunarodnim faktorom koji ovde ima svoj interes i taj interes često nije u skladu s našim nacionalnim i državnim interesom. A s druge strane, ona se gotovo nikad ne odaziva skupštini svoje države. Nije ona položila zakletvu u Evropi, pred Jurodžastom i njihovim institucijama, već u Skupštini Srbije - naglašava Grubešić i dodaje da smatra da su ovo i više nego opravdani razlozi za njeno razrešenje.
Bez kontrole
Politički analitičar Srđan Barac upozorava za Kurir da činjenica da republička javna tužiteljka ima vremena za sastanke sa stranim ambasadorima, ali ne i za Narodnu skupštinu, otvara ozbiljno pitanje njenog razumevanja sopstvene ustavne uloge.
- Naravno da je međunarodna saradnja važna, ali ona ne može i ne sme da bude važnija od unutrašnje institucionalne odgovornosti. Neprihvatljivo je da se poruka šalje kako su strani ambasadori relevantniji sagovornici od narodnih poslanika, tj. predstavnika naroda. Time se potkopava i autoritet Skupštine i poverenje građana u državu. Kada se nosilac jedne od najvažnijih pravosudnih funkcija ne odaziva parlamentu, to više ne deluje kao pitanje pretrpanog rasporeda, već kao politički stav. A taj stav sugeriše da se odgovornost ne polaže domaćim institucijama, već nekim drugim centrima uticaja. To je suprotno ustavnom poretku i opasno za demokratski kapacitet Srbije - napominje Barac.
On podseća da u uređenim državama nezavisnost pravosuđa ne znači odsustvo odgovornosti.
- Naprotiv, nezavisnost podrazumeva i spremnost da se pred najvišim predstavničkim telom objasni svoj rad. Sve drugo vodi ka zatvorenim centrima moći, udaljenim od građana i izvan demokratske kontrole, a onda po pravilu postaju najčešće zavisni od centara moći izvan svoje države. Skupština Srbije nije protokolarna institucija, već vrhovni organ narodne suverenosti i centralno mesto demokratske kontrole svih nosilaca javnih funkcija, uključujući i pravosuđe. Upravo je kontrolna uloga Skupštine ključna za funkcionisanje države. Poslanici predstavljaju građane i imaju pravo i obavezu da pitaju kako se sprovodi zakon, kako se troše javni resursi i kako rade najviši pravosudni organi. Izbegavanje tog foruma znači izbegavanje odgovornosti pred građanima Srbije. Jer upravo snaga Skupštine Srbije izvire iz snage naroda, a po našem političkom uređenju narod je nosilac suvereniteta - zaključuje Barac.